Kulturnoj razmjeni između Hrvatske i Slovenije već se odavno pridružio Ivica Buljan, pa nam tako Edip u Zagreb, na Queer Festival dolazi iz Ljubljane, točnije iz Drame Slovenskog narodnog gledališča.
Ova verzija, tj. Edip u Korintu slovenskog pjesnika i dramatičara bavi se onim dijelom Edipove povijesti čije detalje nismo saznali iz pera grčkih tragičara – radi se o mladosti koju je kasniji tebanski kralj proveo na dvoru u Korintu gdje su ga Polibus i Meropa pripremali da postane njihov nasljednik, skrivajući od njega činjenicu da ga je na dvor donio pastir s Kitarona. Međutim, kroz burne proročanske snove o gradu koji ne prepoznaje, Edip shvaća da mu je namijenjena drukčiji životni put. On sumnja u svoje porijeklo, ali odgovore u Korintu ne nalazi, pa ih traži kod Pitije u Delfima. Ona mu, kako to već s Pitijom ide, odgovara u višeznačnim, zbunjujućim rečenicama. Na povratku upoznaje izbjeglicu iz Tebe u čijim pričama prepoznaje grad iz snova i odlučuje se uhvatiti u koštac s vlastitom sudbinom.
Praksa preuzimanja motiva, koketiranja i kohabitiranja s najpoznatjim djelima svjetske književne i kazališne povijesti već je dobro poznata, pa ne čudi što je priča o Edipu pronašla svoje mjesto u opusu jednog modernog dramatičara. Pogotovo kad uzmemo u obzir da Edip već stotinjak godina, zahvaljujući psihoanalizi, nije samo ime s kazališnih dasaka. U ovoj izvedbi, možda će manje pažnje biti posvećeno slavnom incestuoznom trokutu Edip-Laj-Jokasta, odnosno sin-otac-majka, ali to ne znači da predstava ne zadire u područje ljudskih strasti i nagona. Freud, koji je dotičnom trokutu, ali također i nagonima posvetio jedan priličan dio karijere, bi vjerojatno bio zadovoljan.